Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Svjetlosne kugle? Zgodno, ali to je ipak samo lom svjetlosti

Iako mi na živce idu ideolozi znanstvenisti (oni koji Znanost, s velikim "Z", u smislu riječi Science u engleskom, odnosno tzv. egzaktne znanosti, prirodne i tehničke, smatraju jedinim izvorom načela za ljudski život i preziru sve "humanistike"), slažem se s njima onda, kad se radi o kritici evidentne pseudoznasti (lažna znanost, koja izmišlja činjenice ili ih krivo interpretira i ne obazire se na kritički postupak provjeravanja hipoteza). (Vidi npr. moj članak iz rujna 2010.: Na rubu znanosti: mudroljublje, a ne šarlatanstvo.)

Ovo je jedan slučaj, koji mi je usput upao u oko. Prije nisam čuo za taj fenomen ("svjetlosne kugle" koje se pod određenim uvjetima pojavljuju na digitalnim fotografijama).

orbsTportal je objavio članak ZET studente i đake nagrađuje antiznanstvenim knjigama, u kojem se među ostalim spominje knjiga Projekt Svjetlosna kugla koja, kako kaže sam nakladnik, 'istražuje duhovno područje koje se vidi na zapanjujućim digitalnim fotografijama koje su snimili Mi eál Ledwith i Klaus Heinemann'. Autori dokazuju da one nisu ni čestice vode ni čestice prašine te razmatraju njihov značaj za naš život kao i mogućnost komunikacije s njima!?

Zainteresiralo me o čemu se radi, pa sam pronašao da se knjiga na engleskom zove "The Orb Project". Iz opisa knjige na amazon.com jasna je teza:

After literally stumbling into orbs appearing as bright as light bulbs in photographs he was taking at a spiritual retreat, Dr. Klaus Heinemann immediately sensed that he was onto something profound. There was no choice but to convince himself that his notion was on solid grounds. (...)

Dr. Míceál Ledwith had a similar experience after the orb phenomenon was first made known to him through the teachings of Ramtha. (...)

In The Orb Project, Ledwith and Heinemann present their fascinating discoveries, along with practical tips that amateur digital photographers can use to photograph orbs and properly distinguish them from "false" orbs that are really dust or water particles. (...)

As Dr. Ledwith points out, once you develop a keen and sustained interest in photographing spirit entities, some quite interesting things begin to happen: the brain stops censoring these images, and you can begin to see with orbs with the naked eye -- in more color and detail than is visible to even a digital camera.

O čemu se radi? Je li riječ o stvarnom fenomenu? Jeste, stvaran je. Wikipedija (na engleskom) ima članak o toj pojavi: Orb (optics)

Te "svjetlosne kugle" na digitalnim fotografijama stvarno se pojavljuju. Ali ima li razloga za vjerovanje da se radi o nekim "duhovnim entitetima", a ne samo o fenomenu prelamanja svjetla? Na Svemrežju se može naći nekoliko tekstova koji to objašnjavaju. Zanimljvio je slijedeće opovrgavanje, koje dolazi od jednog lovca na duhove:

Stephen Wagner: Enough with the Orbs Already
While some insist that orbs represent some form of spirit energy, repeated experiments have shown that they are easily explained. (...) I belong to a ghost hunting group, so I know how eager members are to find evidence of a haunting. Seeing that unexpected orb in a photo gets them excited. "Proof!"

Well, hardly, I'm sorry to say. Real ghost evidence is darn hard to come by and has proved devilishly difficult to document.

Članak na mrežnom sjedištu Association for the Scientific Study of Anomalous Phenomenon: Orb FAQ - start here for orb info

Članak na mrežnom sjedištu skeptoid.com: Are orbs really ghosts, or a common artifact of photography?

Ovi članci uvjerljivo i jednostavno objašnjavaju da se radi samo o optičkom fenomenu, izazvanom određenim slabostima digitalnih kamera u odnosu na klasične.

Orbs most often appear on camera when a piece of airborne dust, an insect, or a water droplet is close to the camera, outside of the depth of field, and the flash source is no more than a few degrees away from the axis of the camera lens. This causes the object to be brightly light but way out of focus, resulting in a semi-transparent whitish circle. If the flash or other light source is significantly off of the axis of the lens, you won't get nearly as much light reflected right straight back to the camera. If the object is within the depth of field it will be in focus and generally very small, and probably not noticeable. If the object is not very close to the camera, again it won't pick up enough light from the flash

Nemojte, dakle, nasjedati na brzoplete hipoteze kako je nešto što u prirodi vidimo, makar pomoću instrumenata, "duhovno". Stvarna objašnjenja, koje nam daju prirodne i tehničke znanosti, mogu biti dovoljno zanimljiva. A duhovnost se zbiva u duhu, umu, mašti, imaginaciji; to joj ne oduzima ništa na vrijednosti.. Ja volim fantasy, ali to je literatura. Litararni proizvodi ljudske fantazije mogu biti i poučni za razumijevanje ljudi, ali ne i prirode.

Upravo sam ovih dana pročitao zanimljivu epsku trilogiju "His Dark Materials" Philipa Pullmana (hrvatski izdavač Sysprint, Zagreb, knjige "Polarno svjetlo", "Tanki bodež" i "Jantarni dalekozor". Pojavljuje se "prašina" ili "sjene", neka vrsta svjesne materije koja je dostupna osjetilima samo pod posebnim uvjetima, pa bude otkrivena (u jednom paralelnom svemiru) na fotografijama. Vrlo uzbudljiva priča.

Raniji slučaj sličan ovome je Kirlianova fotografijaševljavaju bioenergetičari i drugi tzv. "alternativci", ali koja ima jednostavno fizičko objašnjenje. Slikice "aure" su uostalmo zgodne.

Post je objavljen 15.09.2013. u 01:11 sati.